Autor: Alen Hasikić (12. veljače 2022.)
RAZVOJ OTPORNOSTI KOD DJECE
Rezultati brojnih istraživanja dječjeg razvoja pokazali su da razvoj otpornosti počinje već od najranijih dana djetetovog života, a usvojeni načini reagiranja i suočavanja sa stresnim događajima iz ranog djetinjstva u velikoj mjeri utječu na kasniji razvoj i nošenje sa životnim nedaćama, problemima i stresom.
Otpornost kao zaštitni faktor, može se promatrati kroz tri razine: pojedinac, obitelj i zajednica. Kada se govori o pojedincu, misli se na njegove karakteristike koje podrazumijevaju inteligenciju, sposobnost rješavanja određenih problema, samoregulaciju, motivaciju za uspjehom, duhovnost i vjerovanje u smislenost života.
Razina obitelj obuhvaća pozitivne i tople odnose unutar obitelji, sklad, učinkovitu komunikaciju u obitelji, provođenje zajedničkog vremena unutar obitelji i njegovanje obiteljskih tradicija, kao što su zajednički izleti, druženja, igre i slično.
Kada se govori o zajednici, koja obuhvaća i školsko okruženje, tada se govori o učenicima koji imaju razvijene kvalitetne odnose u školi, s učiteljima i ostalim učenicima. S obzirom na to da djeca sve više vremena provode izvan obitelji, neophodno je osigurati razvijanje otpornosti i u drugim okruženjima.
Primjerice, škole mogu razvijati otpornost kod djece kvalitetnim kurikulumom, koji uključuje različite dionike u odgoju i obrazovanju i aktivnostima koje su prožete povećanjem razine zaštitnih čimbenika. Takve aktivnosti uključuju razvijanje pozitivnog samopoimanja i prosocijalna ponašanja, povećavanje empatije, pomažu u suradničkim vještinama, te vještinama rješavanja problema.
Uz školu i sama zajednica može pomoći u razvijanju otpornosti kroz različite projekte, pri čemu se može izdvojiti i projekt na razini Republike Hrvatske, a riječ je o projektu “Zdravih gradova”. Takvi projekti nude programe kojima se aktivno uključuje cijela zajednica (gradovi) u razvijanju zaštitnih čimbenika, djece, ali i odraslih.
AUTOR: Alen Hasikić
Autor: Alen Hasikić (10.siječnja 2022.)
RAZVOJ SOCIJALNIH VJEŠTINA KOD DJECE
Roditeljima je važno da su njihova djeca voljena i prihvaćena od strane vršnjaka. Ako primijete da se njihovo dijete ne slaže dobro s vršnjacima ili da uopće ne pokazuje interes za druženjem s njima, postaju zabrinuti.
Djeci su potrebni vršnjaci jer tada, u odnosima s njima, djeca doživljavaju svoja najveća zadovoljstva. Dijete koje nije naučilo kako steći i održavati odnose s vršnjacima će imati i kasnije u životu zbog toga problema.
Da bi dijete održavalo dobre odnose s vršnjacima, ono mora ovladati osnovnim socijalnim vještinama:
1. Slušati - usmjeriti pažnju na onoga tko govori i razumjeti što želi reći
- Gledati osobu koja govori u oči
- Mirno sjediti
- Slušati što osoba govori
- Ne upadati u riječ, čekati svoj red
2. Predstaviti se
- Pogledati osobu
- Odlučiti želimo li je upoznati
- Odabrati pravo vrijeme za upoznavanje
- Doći do osobe
- Reći svoje ime
- Čekati da osoba kaže svoje ime
- Reći osobi nešto o sebi
3. Predstaviti druge
- Pogledati jednu i drugu osobu
- Reći ime jedne osobe i njoj reći ime druge
- Napraviti to isto za drugu osobu
- Reći nešto što je zajedničko i jednoj i drugoj osobi ili ih može obje zanimati
4. Razgovarati
- Odabrati s kim razgovarati
- Odabrati kad započeti razgovor
- Započeti govoriti prijateljski
- Držati se teme
- Slušati što druga osoba govori
- Postavljati pitanja
5. Završiti razgovor
- Odlučiti zašto završiti razgovor
- Odlučiti kad završiti razgovor
- Odabrati što reći
- Pričekati da druga osoba prestane govoriti
- Reći ono što se želi i završiti razgovor prijateljski
6. Pitati; tražiti pomoć ili uslugu
- Odlučiti što ćete pitati
- Odlučiti koga ćete pitati
- Planirati u koje vrijeme pitati
- Odabrati prikladno vrijeme
- Privući pažnju osobe
- Prijateljski reći što trebate
7. Tražiti pomoć zbog problema
- Odlučiti u čemu je problem i trebate li pomoć
- Odlučiti od koga možete tražiti pomoć
- Odabrati osobu
- Reći osobi u čemu je problem i tražiti pomoć
8. Slijediti upute
- Slušati što se kaže
- Pitati dok vam nije potpuno jasno
- Ponoviti upute
- Izvršiti zadatak, korak po korak, po zadanom redoslijedu
9. Dijeliti s drugima
- Odlučiti imate li što podijeliti
- Odlučiti s kim ćete to podijeliti
- Izabrati najbolje vrijeme za to
- Iskreno ponuditi
10. Interpretirati govor tijela
- Promatrati osobu
- Gledati lice osobe
- Identificirati što osoba osjeća
- Gledati stav tijela osobe
- Pitati osobu ako niste sigurni
11. Igrati igru
- Naučiti pravila igre
- Razumjeti pravila igre
- Odlučiti tko igra prvi, drugi itd.
- Čekati svoj red
- Razmisliti o tome kako smo igrali
- Na kraju igre reći nešto pozitivno o njoj
12. Predložiti aktivnost
- Odlučiti koju aktivnost želite
- Odlučiti s kim je želite provoditi
- Izabrati osobu
- Odlučiti što ćete reći
- Odlučiti kad ćete reći
- Reći na prijateljski način
- Ako je odgovor „ne“, upitati „Što bi ti htio raditi?“
13. Surađivati
- Odlučiti što želite učiniti
- Odlučiti kako to želite učiniti
- Reći svoje mišljenje
- Slušati pažljivo mišljenje druge osobe
- Voditi računa o govoru tijela druge osobe
- Razmisliti prije nego nešto učinite
14. Ponuditi pomoć
- Shvatiti treba li nekome pomoć
- Razmisliti želi li netko pomoć
- Razmisliti u čemu možemo pomoći
- Odlučiti kako ćemo ponuditi pomoć
- Izabrati vrijeme
- Ponuditi pomoć
- Pomoći
15. Zahvaliti se
- Odlučiti je li netko učinio nešto na čemu mu želite zahvaliti
- Odlučiti kako mu se sve možete zahvaliti
- Izabrati kako ćete mu zahvaliti
- Izabrati najbolje vrijeme
- Zahvaliti na prijateljski način
- Reći osobi za što joj se zahvaljujete
16. Dati kompliment
- Odlučiti što želite nekome reći
- Odlučiti kako to želite reći
- Odabrati vrijeme
- Odabrati mjesto
- Dati kompliment na prijateljski način
17. Prihvatiti kompliment
- Odlučiti jeste li dobili kompliment
- Prihvatiti kompliment
- Reći „Hvala“
18. Nagraditi se
- Odlučiti zaslužujete li nagradu
- Navesti kako se sve možete nagraditi
- Odabrati najbolji način
- Nagraditi se čim prije
19. Ispričati se
- Odlučiti trebate li se ispričati
- Navesti kako se sve možete ispričati
- Odabrati najbolji način
- Odabrati najbolje vrijeme i mjesto
- Iskreno se ispričati
20. Razumjeti utjecaj svog ponašanja na druge
- Odlučiti što vam je važno i što želite učiniti
- Držati ponašanje pod kontrolom
- Reći svoje mišljenje
- Razmisliti kako se druga osoba osjeća
- Razmisliti što bi druga osoba mogla reći
- Pomoći drugima da se drže pravila
21. Razumjeti ponašanje drugih
- Slušati što osoba govori
- Gledati što osoba čini
- Navesti razloge zbog kojih osoba to govori ili se tako osjeća
- Izabrati najbolji razlog
- Odlučiti trebate li nešto reći ili učiniti (predložiti drugu aktivnost ili promijeniti temu razgovora)
Autor: Alen Hasikić (2.4.2022.)
KOJOJ GENERACIJI PRIPADAJU NAŠI UČENICI?
Kada se govori o generacijama, govori se o skupini koja je određena godinama. Dakle, može se govoriti o skupini koja je rođena tijekom određenog vremenskog razdoblja, koju karakterizira slično odrastanje, kao i slična iskustva. Može se zaključiti da će njihovi stavovi i uvjerenja biti slični.
Generacijske promjene obilježja su društva, jer svako društvo prolazi kroz razne promjene, od političkih, socioloških, ekonomskih, političkih...Svaka generacija determinirana je sličnim obilježjima, koja drugim generacijama mogu biti potpuna nepoznanica.
Shodno promjena na područjima života, danas se može govoriti o društvenim kategorijama. U tim kategorijama razlikuju se Baby Boomersi, X generacija, Y generacija, Z generacija, te Alfa generacija.
Baby Boomers generacija
Prva generacija nakon Drugog svjetskog rata, rođeni između 1945. i 1964. (negdje se navodi 1960.). Ime su dobili po značajnom poslijeratnom porastu nataliteta u zemljama Europe, Azije, Sjeverne Amerike i Australije. Odrasli na valu optimizma; rat je završio i činilo se da se više nikad neće vratiti. Došlo je do ekonomskog prosperiteta i brojnih znanstvenih i tehničkih otkrića poput televizije, ali i razvoja pojma ljudskih prava. Mladi su živjeli bezbrižno, prema mnogima vođeni krilaticom: Živi brzo, umri mlad. Ova je generacija doživjela lude šezdesete, hipi-revoluciju, pratila uspon Beatlesa te formirala prvu kulturu mladih.
Generacija X
Rođeni između 1965. i 1980. Danas radna pokretačka snaga svijeta, više od 60 posto pripadnika X generacije visoko je obrazovano. Bili su svjedoci početka rada bankomata, nezgrapne mobitele vukli su sa sobom u torbi i dostigli odraslu dob upravo onda kada je internet postao dio svakodnevnog života. Vidjeli su pad Berlinskog zida, kraj Hladnog rata, raspad komunizma. Preferiraju komunikaciju uživo s drugim osobama. Većinom posjeduju osobno računalo i shvaćaju mogućnosti i prednosti povezivanja svijeta radi što bržeg, kvalitetnijeg i jednostavnijeg prijenosa informacija. Prva generacija koja je razvila globalni pogled na svijet. Prva generacija koja je iskusila dobrobiti međusobno povezanog svijeta. Pripadnici ove generacije su prvi koji su smatrali da je svaka točka na Zemlji dostupna. Jednostavno mogu otputovati, zaposliti se i započeti novi život na drugom kraju svijeta. Za razliku od prethodnih generacija, ovo je prva generacija koja radno mjesto ne povezuje s pisanjem ili pisanom komunikacijom.
Generacija Y
Često se nazivaju Milenijalci. Rođeni su od 1980. do 1995. Prva informatička generacija (koja tijekom svog odrastanja počinje koristiti računala i Google). Pripadnici ove generacije s Internetom su se prvi put susreli kao djeca u pubertetskim godinama života te se može reći kako je on itekako utjecao na njihov način razmišljanja i stavove. Za njih se tvrdi da su brži i produktivniji od svojih prethodnika te obrazovaniji. Putem gadgeta uglavnom dostupni 24 sata u danu, a mnogi smatraju da su za razliku od svojih prethodnika, više usredotočeni na razvoj karijere nego obiteljski život. Najvidljiviji primjer su njihove potrošačke navike - od svih generacija najviše provode vremena u istraživanju cijene, kvalitete i podrijetla proizvoda i usluga. Generacija Y ispred svega cijeni i traži komfor i privatnost, kako u privatnom tako i poslovnom životu, iako to sve češće uključuje dobrovoljno izabrani samački život
Generacija Z
Mlade osobe rođene između 1996. i 2010. Generacija Z nesigurna i ranjiva, ali spremna prihvatiti različitosti. Prema nekim procjenama obuhvaća 25% svjetske populacije. Možemo ih nazvati prvom generacijom digitalnih domorodaca. Rođeni su i odrasli s brzim internetom, pametnim telefonima, društvenim medijima i pristupom vijestima. Osim tehnologije koja je sveprisutna u životu mladih, u velikoj mjeri podržavaju društvene pokrete, kao i opće prihvaćanje različitosti.
Generacija Alpha
Riječ je o djeci pripadnika generacije Y .Često su to i mlađi braća i sestre generacije Z (rođeni između 1995. i 2010. godine). Trenutno ih se preko 2,5 milijuna rađa svaki tjedan, a njihov broj do kraja njihove generacije 2025. godine trebao premašiti dvije milijarde – najveći broj pripadnika bilo koje generacije do sada. To su djeca koja preferiraju virtualni svijet nad fizičkim, djeca kojima je tehnologija utkana u genetski kod. Za njih su društvene mreže način života, a ne alat. Tehnologija ih prati, oblikuje i obilježava, oni su izvorni govornici jezika budućnosti.
Autorice: ALEKSANDRA DUŽEVIĆ, pedagoginja i FADILA ZORANIĆ, pedagoginja. (2.6.2022.)
JOHN DEWEY
70-godišnjica smrti velikog reformatora pedagogije i filozof
(20. listopada 1859., Burlington, Vermont, SAD - 1. lipnja 1952., New York, New York, SAD)
Pedagogija pragmatizma javlja se krajem 19. stoljeća u SAD.
Razvitak industrije, promjene u proizvodnji, koncentracija stanovništva u velikim gradovima i buran razvitak znanosti bili su dovoljni impulsi za reformu škole u SAD. Filozofija pragmatizma, a s tim u vezi i pedagogija pragmatizma, dali su najbolji odgovor na ove društvene impulse.
Dakle, krajem 19. stoljeća u SAD se provodi školska reforma pod utjecajem njemačke pedagogije, prvo u osnovnim školama bostonskog predgrađa Quincy u državi Massacbussets, a kasnije se širila po ostalim dijelovima Amerike.
U početku se radi po sugestijama Charlesa Francisa Ađamaa, koji je u Europi proučio pedagoške teorije Pestalozzija, Frobela i Horbarta. Po povratku u SAD radi kao nadzornik škola u Quincyu, gdje uvodi više slobode, kolektivnog duha i aktivnosti učenika. Uvodi cjelovitu nastavu, fleksibilan nastavni plan, a nastavne cjeline su bile zaokružene životnim sadržajima.
1919. godine osniva se Progressive Education Association /Udruženje za napredno obrazovanje/ koje okuplja više od deset tisuća školskih djelatnika. Pokret se kasnije izjednačio sa pedagogijom pragmatizma, čiji je najznačajniji predstavnik John Dewey. Škola kakvu su zastupali pragmatisti je trebala da odgoji praktičnog čovjeka, a ona sama bi bila životna zajednica u malom.
Ova pedagogija dominirala je dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća, a njezina filozofija najbolje odgovara praktičnom američkom duhu.
John Dewey (20. X 1859, Vermont - 1. VI 1952, New York), najistaknutiji je filozof i pedagog Amerike. Profesor sveučilišta Michigan i Minnesota, a od 1894. godine je profesor u Chicagu gdje 1896. godine osniva sveučilišnu vježbaonicu. 1904. godine dobiva mjesto profesora na Columbia sveučilištu u New Yorku i u Visokoj učiteljskoj školi (Teachers College). Kao vladin savjetnik za pedagogiju boravio je dvije godine u Kini organizirajući prosvjetni sistem. U istom svojstvu boravio je u Turskoj i Meksiku.
Sa dvadeset i šest godina života napisao je svoje prvo djelo Psihologija (Psychology 1887.) kojim privlači pažnju stručnjaka. Svoje pedagoške principe i poglede na problem odgoja piše u knjizi Primijenjena psihologija (Applied Psy¬chology) 1889. godine. Četiri godine kasnije, dakle 1895. godine, Dewey priprema svoj plan o Jednoj školskoj reformi, što govori o tome da je dosta rano konstituirao svoju pedagošku doktrinu na kojoj je i zasnovao zamisao o reformi školstva. Iste pedagoške ideje ga vode do osnivanja škole laboratorije pri Univerzitetu u Chicagu, a koju je E. Klapared ocijenio kao prvu eksperimentalnu školu u povijesti pedagogije.
Već 1899. godine J. Dewey u eseju "Pedagoški kredo" (My Pedagogic Creed) na klasičan način izlaze svoje osnovne pedagoške ideje i teorijsku bazu pedagogije pragmatizma, U početku ovaj kratki esej nije na sebe skrenuo naročito stručnu pažnju. Tek kada je 1899. godine objavio djelo "Škola i društvo" (The School and Society) gdje izlaže pedagoške zamisli po kojima se rukovodi u svojoj eksperimentalnoj školi, John Dewey dobiva najširi publicitet. Danas je to djelo prevedeno na skoro sve jezike svijeta uključujući kineski i japanski jezik.
1917. godine objavio je svoje najobimnije i najcjelovitije djelo iz filozofije odgoja "Demokracija i odgoj" (Democracy and Education). 1907. godine izlazi Škola i dijete (The School and Child), Studije o logičkoj teoriji (Studies in logical Theory) 1903. godine, a sa svojom kćerkom Evelyn Dewey piše rad Škola i budućnost (School of To-Morrow).
Napisao je i veliki broj djela iz filozofije: Kritička teorija etike (Critical Theory of Ethics, 1891.), Studije iz logičke teorije (Studies in Logical Theory, 1905.), Kako mislimo (How We Think, 1910.), Ljudska prirode i ponašanje (Human Nature and Conduct, 1922.), Iskustvo i priroda (Experience and Nature, 1925.), Traganje za izvješnošću (The Quest for Certainty, 1929.), Umjetnost kao iskustvo (Art as Experionce, 1954.), Logika, teorija istraživanja (Logic, the Theory of Inquiry, 1938.), Sloboda i kultura (Freedom and Culture,1939.), Ljudski problemi ( Problems of Men, 1946).
Do kraja života djelovao je u američkom kulturnom i prosvjetnom životu kao filozof, pedagog i politički angažirani reformator.
Filozofija Johna Dewey-a pripada pravcu progresivističke filozofije iz koje je formirao svoju verziju — instrumentalizam.
Etimologija riječi pragmatizam nalazi se u grčkoj ri¬ječi "pragma", što znači „radnja, činjenica". Pragmatizam predstavlja empirističku filozofiju koja napušta apstrakciju i verbalna rješenja, utvrđene principe, zatvorene sisteme i okreće se konkretnom, činjenicama i akciji bez pretenzija na finalitet istine.
Pragmatisti smatraju da je svijet dinamičan, stvarnost je promjenjiva. Istina je relativna jer se mijenja sa ljudskim iskustvom. Istinito je samo ono što je korisno za pojedinca. Jedino život i praksa mogu da budu mjerilo istine.
Dewey je konstruirao posebni oblik pragmatizma - instrumentalizam, a koji polazi od toga da svaki pojam, ideja, itd. treba shvatiti kao instrument akcije. Njegova filozofija naziva se još i funkcionalizam i eksperimentalizam.
Zadatak je filozofije da razjasni ideje i probleme u vezi sa društveno moralnim sukobima suvremenog svijeta, da se bavi hipotezama praktičnog karaktera, koje imaju značenje ne samo za logičke teorije već i za društveno-politički život. Filozofija je znanost o iskustvu, a u odnosu na specifičnosti društvenog iskustva dijeli se na: društveno-etičko iskustvo, umjetničko, političko i religiozno iskustvo, a logika postaje teorija istraživanja.
Dewey smatra da su mišljenje i inteligencija samo sredstva ili instrument koji služe čovjeku za prilagođavanje sredini. Mišljenje je instrument za akciju, misli imaju vrijednost oruđa. Inteligencija omogućava pojedincu da se u stalno promjenjivoj i dinamičnoj sredini na zadovoljavajući način adaptira i da je upotrebi kao instrument za savladavanje novog.
Istina nije utvrđena, savršena i nepromjenjiva. Istina je relativna jer se mijenja kao i čovjekovo iskustvo. Realni svijet je samo utoliko stvarni svijet ukoliko ulazi u sadržaj iskustva. Za Dewey-a se postajanje izjednačuje se ispitivanjem, s praksom. Znanost i spoznaja su u neposrednoj vezi s praksom i životom. Znanost je samo sredstvo koje služi održavanju života.
U njegovoj filozofiji odgoja, ogleda se shvaćanje da smisao života nije u savršenstvu kao konačnom cilju, nego u neprestanom procesu razvijanja, usavršavanja i sazrijevanja. "Pošto je razvijanje obilježje života, odgoj je isto što i razvijanje; ono nema cilj van sebe. Vrijednost školskog odgoja ovisi od toga u kojoj mjeri stvara želju za neprestanim razvojem i pruža sredstva za njegovo ostvarenje”.
PEDAGOŠKI POGLEDI JOHNA DEWEYA
Pedagogija Johna Dewey-a oslanja se na filozofsku osnovu, pragmatizam, ili bolje rečeno na njegovu vari¬jantu – instrumentalizam. Iz te filozofije on razrađuje pedagoški sistem koji provjerava na sveučilišnoj vježbaonici u Chicagu. Treba istaći i to da je John Dewey odigrao najznačajniju ulogu u razvojnom putu od filozofiju pragmatizme do pedagoške doktrine ovog pravca - pedagogije pragmatizma. On je, u stvari, tvorac pedagogije pragmatizma. Za razliku od niza drugih filozofa u prošlosti, koji su se pedagogijom bavili kao nečim sporednim, za Dewey-a je karakteristično da se njegova filozofija upravo iskristalizirala na problemima odgoja i obrazovanja.
Kroz Dewey-ovu kritiku stare škole možemo sagledati njegove pedagoške poglede. Mada je u tim kritikama uočavao zaista bitne negativnosti u svojoj pedagogiji često je odlazio u drugu krajnost.
Dewey kritizira gledanje stare škole na odgojne ciljeve /ili cilj/ koji su čvrsto određeni, dok on smatra da su pedagoški ciljevi podložni reviziji jer se i sam svijet sastoji od novina i promjena. On smatra ako odgoj i ima bilo kakav opći cilj, u čijoj se svjetlosti sukcesivne revizije mogu dešavati, onda je to dječji život.
John Dewey smatra da je stara škola griješila gledajući na učenike kao na masu kojom treba vladati i obuzdavati. Zalaže se za učenika kao posebnu individuu, sa svojim interesima i sklonostima koje razvijaju aktivnim odgojem. Tradicionalna koncepcija enciklopedijske nastave teži da pruži učenicima veliki broj znanstvenih činjenica, koje nužno vode formalizmu i verbalizmu, jer ih učenici ne mogu doživjeti i iskusiti. Predmetna organizacija nastavnog plana podčinjava dječje interese i potrebe kriterijima odraslih, a predmetni program koji je logički organiziran nije psihološki prihvatljiv za dijete, jer dijete nije spremno da slijedi takav logički red. Umjesto predmetnog programa, pragmatizam inzistira na tzv. aktivnom programu. Stara škola moralno odgajanje svodi na pasivnu poslušnost. Moral tako ostaje samo teorija jer nema povezanosti između sadržaja i metoda moralnog razvitka. I samo uređenje školske zgrade, učionica i raspored namještaja u njima odaje karakter škole i obrazovanja odvojenih od života koji ne mogu zadovoljiti dječje potrebe za kretanjem, aktivnošću i stvaralačkim radom.
U knjizi „Odgoj i demokracija“ Dewey opisuje probleme učenika u tradicionalnom sistemu školovanja: "Učenik ima problem, ali to je problem kako odgovoriti na naročite zahtjeve koje pred njega postavlja nastavnik. Za njega je problem to da shvati što želi nastavnik, da shvati čime će biti zadovoljan u odgovaranju, prilikom ispita i u ponašanju. Odnos s gradivom nije neposredan". U knjizi „Demokracija i odgoj“, Dewey definira odgoj kao "rekonstrukciju individualnog iskustva kojom se povećava sposobnost upravljanja novim iskustvom". Dakle, jedina stvarnost je iskustvo, a smisao odgoja je da poboljša kvalitetu iskustva. Dewey odbacuje klasičan pristup odgoju, koji više inzistira na razvijanju sposobnosti da se npr. govori o stvarima, a zanemaruje se pri tom sposobnost da se radi sa stvarima.
Dewey smatra da je odgoj instrument za rješavanje društvenih problema. On je protiv revolucije, a za miran preobražaj društva putem odgoja i inteligentnih, odnosno znanstvenih metoda.
Po pitanju odgojnih vrijednosti korisnost je na prvom mjestu, zatim dolazi kultura, znanje, priprema za socijalnu upotrebljivost, mentalna disciplina i dr.
Pedagogija kao znanost o odgoju i obrazovanju upućena je na dva izvora: jedan je odgojna praksa i to je primarni izvor koji pedagogiji nudi razne praktične problemske situacije, s druge strane pedagogija je upućena na druge znanstvene discipline, a u prvom redu na psihologiju, sociologiju i filozofiju.
Ne kraju, ako bismo rezimirali pozitivne i negativne strane pedagogije Johns Dewey-a, u pozitivne aspekte svakako treba naglasiti isticanje osobnosti učenika i povezivanje škole sa životom. Upravo te ideje čine pragmatizam progresivnim pravcem u pedagogiji, one su oduševile mnoge pedagoge. Pozitivan doprinos borbi za naprednu školsku praksu daje insistiranje pedagogije pragmatizma na vezi škole sa praksom, na razvoju samostalnosti i aktivnosti učenika, na razvoju interesa i uvažavanja djetetove prirode.
Međutim, istovremeno ova pedagogija sužava didaktičke horizonte školske prakse podcjenjujući značaj teorije, sistematičnosti i organiziranosti u odgojno-obrazovnom procesu.
